Zrmanja

Svi su prošli toliko blizu, no tek su rijetki vidjeli svu njezinu čaroliju. Servirana je na pladnju, uz cestu, ali tko ne podigne glavu neće vidjeti Zrmanju i njezinu ponekad divlju, ali uglavnom ukroćenu ljepotu. Ova krška zmija duljinom od gotovo sedamdeset kilometara brazdi vapnenačkim stijenama kroz čak šest kanjona. Prepuna kontrasta i iskonske ljepote s obiljem flore i faune, na svojem putu do Jadranskog mora Zrmanja će vas očarati kao malo koja rijeka. Od grada Obrovca do ušća ova je rijeka u potpunosti plovna i mirna, a duž rijeke nižu se utvrde kao spomen na burno razdoblje kojim je svjedočila rijeka, dok ostaci mlinica, kao ona na Jankovića buku, podsjećaju na važnost rijeke u životima nekadašnjih žitelja ovog kraja. Veslajući niz mirne dionice uzmite predah i otkrijte skrivene rukavce savršene za kupanje, a impresivne stijene koje vas okružuju i izdižu se više od dvjesto metara uvis napunit će vas jedinstvenim osjećajem zadovoljstva.
Jedan od najspektakularnijih kanjona jest onaj između Žegarskog kaštela i Ogarova, gdje se veslajući po čistoj smaragdnoj površini probijate između stiješnjenih litica, nakon čega se susrećete s vodama Krupe. S tom zadivljujućom i skrivenom rječicom Zrmanja tvori prekrasne polukružne barijere napravljene od sedre, tog svjetskog fenomena, niz koje se obrušavaju vode Visokog buka, najvećeg slapa na Zrmanji. Poslije slapova rijeka napušta kanjone, ulazi u plodna polja i mirno teče do Muškovaca, gdje obično završavaju ture.