Otok
Korčula

Korčula pripada srednjodalmatinskome otočj u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a po veličini je šesti hrvatski otok. Korčulu okružuju poluotok Pelješac, te otoci Hvar, Vis i Lastovo. Otok je okružen brojnim otočićima od kojih su najpoznatiji Badija i Proizd. Zbog svog geografskog položaja imao je osobit značaj za pomorske sile jer je posjedovanje otoka značilo kontrolu nad tim područjem pa je Korčula često mijenjala gospodare od Ilira, Grka, Rimljana, Mlečana, Venecije itd. Najveći grad na otoku je istoimeni grad Korčula. Stari dio grada okružen je zidinama, a ulice unutar zidina su građene u obliku riblje kosti kako bi bilo moguće strujanje zraka i zaštita od jakih vjetrova, a i dobro organiziranje obrane grada od napadača.

Najviši vrh otoka je Klupca s 568 metara. Salinitet mora se ne razlikuje od jadranskog prosjeka, no ipak postoji specifičnost manje slanoće sjeverne i sjeverozapadne obale zbog utjecaja slatkih voda rijeke Neretve. Klima i vegetacija otoka su tipične mediteranske. Upravo su zbog bujne vegetacije otoka stari Grci Korčulu nazvali Korkyra Melaina (Crna Korčula) jer se otok ubraja u najšumovitije otoke Jadrana.
Na otoku se uzgaja vinova loza, maslina, smokva, te ljekovito bilje. Korčula je poznata po kvalitetnim vinima od kojih se ističu Pošip, Rukavac, Grk i Plavac Mali.